Buba Corelli citati


Možemo da se pretvaramo da se ne poznajemo,da se ne javimo kada se sretnemo,ali baš to i jeste dokaz da je nešto bilo.

Nije strašno biti usamljen!Strašno je biti sam među ljudima.

Kao što poneki čovjek napravi grešku tako i poneka greška napravi čovjeka.

Mogu izgubiti bitku,ali neću dozvoliti poraz.Mogu izgubiti srce,ali neću obraz.

Najviše se vole oni koji se nemaju.

Čovjek izludi kad nekog bitnog izgubi.

Nitko ne mora da zna šta je bilo između na,jer toga više nema to je bila samo laž.

Ima osmijeha gorih od suza.

Propadaju snovi,ruši ih realnost.

Bolje je umrijeti od metka nego umrijeti od ljubomore!

Citati o kiši


Kiša je milost; kiša predstavlja nebesa koja se spuštaju na zemlju; bez kiše ne bi bilo života.

Oblaci ulaze ploveći u moj život, ne da bi donijeli kišu ili prosuli uluju, nego da donesu boje u moje nebo zalazećeg sunca.

Sačuvaj momka za kišne dane - i još jednog, u slučaju da ne padne kiša.

Sunce je ukusno, kiša osvježava, vjetar nas učršćuje, snijeg je uzbudljiv; zaista, ne postoji nešto poput lošeg vremena, samo različite vrste dobrog vremena.

Banka je mjesto gdje ti pozajme kišobran tokom sunčanog vremena, a onda ga traže nazad kada počne padati kiša.

Kada počne padati kiša u tvom životu, gledaj gore umjesto što obaraš pogled. Bez kiše ne bi nikada nastala duga.

Najbolja stvar koju neko može učiniti kada počne padati kiša jeste da pusti da pada kiša.

Moje mišljenje je da ukoliko želite dugu, moraćete izdržati i malo kiše.

Pusti da te kiša poljubi. Pusti da te kiša udara po glavi sa srebrenim tekućim kapljicama. Pusti da ti kiša pjeva uspavanku.

Suze radosnice su poput kapi ljetne kiše koju probijaju sunčeve zrake.

Ne vjerujem u pesimizam. Ukoliko nešto ne ispadne onako kako si se nadao, nastavi dalje. Ukoliko misliš da će padati kiša - ona će početi padati.

Poput iznenadne ljetne kiše, humor može iznenada očistiti i ohladiti zemlju, zrak i tebe.

Neki ljudi hodaju kroz kišu, dok drugi budu samo smočeni.

U svakom životu mora pasti nešto kiše.

Ako se moliš da padne kiša, onda se moraš pripremiti i na malo blata. To je dio koji dolazi sa kišom.

Kapi kiše naprave rupu i u stijeni, ne svojom snagom, nego samim padanjem.

Ruža mora izdržati i sunce i kišu; inače se njeno divno obećanje neće ispuniti.

Najkraći vremenski period leži između trenutka kada odvojiš nešto novca za kišne dane i trenutka kada neočekivano padne ta kiša.

Tri najljepša osnovna zvuka u prirodi su zvuk kiše, zvuk vjetra u staroj šumi i zvuk okeana na obali.

Poeta je osoba koja stoji vani na kiši nadajući se da će ga udariti munja.

Moje lice liči na svadbenu tortu koja je ostavljena vani na kiši.

Kruna je slična šeširu - samo što ona pušta kišu unutra.

Ja ne vjerujem u pesimizam. Ako nešto ne ide onako kako mi želimo, idi naprijed. Ako misliš da će padati kiša, padat će.

Kiša pada,ti lijepša nego ikada,sve ti dajem ja sve ti pripada.

Prva ljubav i majska kiša plahe su, ali začas prođu.

Kiša pljuštila, vjetar hujao da je strahota.

Banka je mjesto na kom vam pozajamljuju kišobran kada je sunčano vrijeme i traže da ga vratite kada počne kiša.

Spavao sam u garaži one noći kad je umro i porazbijao sam golom šakom sve one proklete prozore, onako, iz čista bijesa. Pokušavao sam čak porazbijati prozore terenskog vozila koje smo imali tog ljeta, ali mi je šaka već bila slomljena i svakakva, pa mi to nije uspjelo. Bilo je veoma glupo učiniti tako nešto, priznajem, ali tada gotovo uopće nisam znao što činim, a vi osim toga niste poznavali Allieja. Šaka me još uvijek ponekad boli, kad pada kiša, i te stvari, i nisam u stanju pošteno stisnuti šaku – čvrsto, mislim – ali, sve u svemu, ne uzrujavam se zbog toga posebno. Hoću reći znam da neću biti nikakav prokleti kirurg niti violinist, uostalom, bilo što.

Sad sam na pustoj zemlji, nered je u duši, kiša lije i lije, moja se kuća ruši.

Banka je mjesto na kojem Vam pozamljuju kišobran kada je sunčano vrijeme i traže da ga vratite kada počne kiša.

Na ljude utječu trave i drveće, kiša i mjesečina, i to često mnogo jače nego drugi ljudi, a tih se pojava tvoj razum malo tiče. Možda će jednom mudraci poput tebe postići da me se mnogo više tiču ljudi koje ne poznajem nego stijena iznad moje kuće i grmlje iz mog vrta, ali molim Boga da ne dočekam to srećno vrijeme. Možda će se jednom ljudski svijet i uređivati prema nalozima razuma, ali će to biti dosadan i suh svijet, bez ičega od onog zbog čega vrijedi živjeti i na šta se život i ljudi sa radošću troše.

Predrasuda je kao crni oblak.Samo što iz njega ne lije kiša.

Ako je tvoj osmijeh sunce,a tvoje suze kiša...Pitaš li se pada li ikad kiša dok sija sunce?

Dok kisa moci nam ledja do daha doci mi ne das ti si povod sto moje srce kuca ovo kao da je novo

I opet kisa ta bas k\'o onaj dan sve je k\'o po starom

Ako nekad možda čuješ gdje sonatu kiša svira i gdje neki oluk plače kroz tišinu noćnog mira, gdje dolazih tebe čekati i gdje korak moj odzvanja u mirisu, ispod granja pod prozorom tvoga svijeta, znaj, to sam ja.

Na svijetu sreće nema,ruke mi pružaš tugo,kiša se tvoja sprema na cvijeće uvelo.

Kiša pljušti strahovitim pljuskom, Ko da hoæe more prenaliti.

Zamirisa proljetna kiša,lipom u cvatu,s tvojih usana kušnja.

Hladna kiša moje noći umiva tvojim suzama.

Da li ima netko na ovome svijetu, tko nije volio, tko patio nije da li je neko bio zaljubljen u sunce ili u proljeće kada kiša lije?

Kiša umiva grad, što ću bez tebe sad a tebe, tebe još nema...

Prođe ponoć i kiša pada,ona kuca na vrata grada.

Svaki put kad mislim o tebi, kao da me kiša potopi.

Čak i ako je kiša prilično tupi kamen.

Kad nisi pored mene kroz vene kiša krene.

To je jedan od onih dana kada nastane kiša i tama, sate ubijaš po sumnjivim kavanama.

Kiša pada iznad grada moja draga otišla cijele noæi èekam nju al\' se nije vratila.

Jer kad iz tvog oka kiša krene tu odavno neće biti mene svejedno če samo blato ostati.

Gingaju se brodi na posteji od plime od zvizde do zvizde jugo mrižu plete tu kraj moga srca zadnji put prinoči vanka pada kiša i grubo je vrime.

Tragove na licu kiša opere tragove u oku vjetar podere tragovi u noći odu kad se svijetla popale u mraku nećes moći sam plivati do obale.

No,kiša neće pasti za nas oboje.Sunce neće sjati na nas oboje.Vjeruj mi kad kažem, da ja ne bi to na bilo koji drugi način .

Kiša če čutin je u kostima prvi repun juga je ka lupez šta na vratima.

Sami šetamo pustim ulicama grada, duboka je noć i kiša tiho pada, gledam ti u uho i gledam ti nos, stvarno već dugo nismo bili tako blizu.

Ko mnogo puta do sada ti si čula moj glas, kiša uporno pada, sad je vrijeme za nas.

Secam se jesen je bila kisa je kupala grad.

I kiša ne pada,več pljušti,otkada ti nisi tu.Noćima vrištim,ne mogu da mislim ne prihvačam istinu.

Banka je mjesto na kojem će ti po lijepom vremenu posuditi kišobran i tražiti da ga vratiš kada pada kiša.

Kiša je dar; kiša je spona neba i zemlje, momenat kada nebesa odluče da zagrle tlo; bez kiše, u nama ne bi bilo života.

Kritika, kao i kiša, bi trebalo da bude dovoljno nežna da odneguje čoveka, a ne da ga uništi.

Najbolje što možemo da uradimo dok pada kiša je... pa, da je pustimo da pada.

Stvoren sam od Raja i Zemlje, od munje i oluje, od kiše i vetra, od galaksija. Zato sam snažan.

Oblaci mi sada dolaze u život ne da bi sa sobom doneli pljuskove ili teške oluje nego da dodaju boju mom nebu na kom se raspukao zalazak sunca.

Ne smatram da sam pesimista. Pesimisti su ljudi koji čekaju kiše, prizivaju ih. Ja moje ne prizivam. Odavno sam od njih sav mokar.

Svaki pljusak počinje jednom jedinom kapljicom.

Ako veruješ da će padati kiša, padaće.

Ne znam zašto, ali kada god razmišljam o svom detinjstvu, kroz glavu mi protutnji pljusak.

Kiša mi jako prija. Osećam da mi donosi raščišćenje duha. Što duže sedim i čekam, to mi sve postaje jasnije.

Citati o moru


Život i smrt su jedno, kao što su rijeka i more jedno.
Khalil Jebran

Ne možete preći more na taj način što ćete samo stojati i gledati u njega.
Rabindranath Tagore

Žena poznaje lice čovjeka kojeg voli kao što mornar poznaje otvoreno more.
Honore de Balzac

Moramo se osloboditi nade da će se more ikada smiriti. Moramo naučiti da jedrimo i prilikom jakih vjetrova.
Aristotel Onassis

More, kada jednom baci svoje čini, onda zauvijek drži čovjeka u mreži ćuđenja.
Jacques Yves Cousteau

Lijek za sve je slana voda: znoj, suze ili morska voda.
Isak Dinesen

Moraš razmišljati o svojoj karijeri na način na koji posmatraš okean, odlučujući na koji val ćeš krenuti, a na koji nećeš. Neki valovi će biti veliki, neki će biti mali, a nekada će more biti mirno. Tvoja karijera neće biti mirni marš koji će te odvesti do slave.
Alan Arkin

Ribolovac zna da je more opasno i da je oluja užasna, ali on nikada ne smatra da su te opasnosti dovoljan razlog da ostane na obali.
Vincent Van Gogh

Ljudi putuju daleko kako bi se divili visinama planina, velikim valovima na moru, dugim rijekama, ogromnim prostranstvima okeana, kružnom kretanju zvijezda, ali uvijek prolaze pored samih sebe bez ikakvog ćuđenja.
Saint Augustine

Ja se uvijek stvarno i istinski odmaram samo kada sam sama. Daj mi malo sunca, bazen i pogled na more i ja sam sretna.
Miranda Hart

O mudri čovječe! Daj svoje bogatstvo samo onima koji ga zaslužuju i nikako nekom drugom. Morska voda koja se primi preko oblaka je uvijek slatka.
Chanakya

More ima dovoljno ribe za sve ljude.
William Camden

Englezi dolaze! Ako kopnom, onda jedan – ako morem, onda dvojica!
Paul Revere

More ne voli da bude ukroćeno.
Rick Riordan

More ju je uvijek ispunjavalo čežnjom, ali prema čemu, nikada nije bila sigurna.
Cornelia Funke

Mi smo poput ostrva u moru; odvojeni na površini, ali spojeni na dnu.
William James

Da bismo dospjeli do luke, moramo ploviti. Ploviti, a ne bacati sidro. Ploviti, a ne lutati pučinom.
Franklin Roosevelt

Ne osvajamo zemlju, već grumen za svoju stopu, ni planinu već sliku u svome oku, ni more već njegovu gibljivu čvrstinu i odsjaj njegove površine. Ništa nije naše osim varke, zato se čvrsto držimo za nju.
Mehmed Meša Selimović

Rijeka može postati more, ali ona neće moći nikada postići da more bude dio nje same.
Rabindranath Tagore

Čovjek koji ne voli nije sposoban osjetiti veličinu tuđe ljubavi, niti snagu ljubomore, niti opasnost koja se u njoj krije.
Ivo Andrić

Iz naizgled prozaične popodnevne gužve nadošla je lagano i nezadrživo, kao talas, osmehnula se, potopila me zagrljajem i tiho se povukla ka tamnoj pučini svoje tajanstvenosti... A more ume nemilosrdno da se primiri... Kadkad me, eto oseka danima i danima ostavi nasukanog i samog... Ali delići Onog Talasa zapali su u skoro svaku božju pukotinu Ove Stare Stene... I, ma šta se desi... U meni će zauvek ostati ona so...
Đorđe Balašević

Da li je on mrtav ili živ, da li je svjestan ili nesvjestan, za mene je to postalo nevažno... jer je on već ižčeznuo. I baš u tom trenutku kada je zvuk muzike pljusnuo u more, ona ga je tek otkrila, tek pronašla.
Marguerite Duras

Mi smo more krvi prolili za bratstvo i jedinstvo naših naroda. E nećemo nikome dozvoliti da nas dira ili da nam ruje iznutra, da se ruši to bratstvo i jedinstvo.
Josip Broz Tito

More je slano. Pošećerimo ga!
Max Bunker

Sve je u knjigama duboko pod morem zapisano.
Pero Zubac 

Obale našeg mora sva je u trobojkama: Plavo more, bijele vile, crveni prijatelji.
Vladimir Vib Bulatović

U plavo more ljubavi tu gdje smo nekad plovili ja bih dao sve na svijetu da se mogu vratiti.
Aki Rahimovski

Oceanski brod,more i zvijezdana noć.Ti i ja stojimo na krmi broda.Širiš ruke dok ja te držim o strku.Šapućem ti slatke riječi.Ti se smiješ.Zvuči li dovoljno romanticno?-Ne,ne moramo ploviti Titanicom.Dovoljno je da sada ođes i da me zagrliš tako ovdje.To je romantika.
Dino Ahmetović

Ah, nije život ljudski drugo neg smućeno jedno more, neg plav jedan ku udugo.
Ivan Gundulić

Gledam na sat, a gdje si ti dal za tugu možda je to vidim samo boju oka tvog kad je more nemirno...
Marija Šerifović

Ako je more život, a valovi problemi i belaji koje on sobom nosi, nemojte bježati i kukati. Jednostavno, nauèite surfati! Tako æe vam svaki val, ma koliko velik bio, predstavljati samo novi izazov i priliku za usavršavanje.
Pjer Abelar

Ja sam imao radost trošiti tisuće sati pod morem...
Sylvia Earle

Tvoje oči su daleke Kao more beskrajne. Tu osjećam da je moj dom. Tu gdje dolje žive samo po svom.
Lana Jurčević

Ova noć mirno more baca mi sol na snove ti si tamo di ja nemam ključ di moje želje ne mogu ući.
Petar Grašo

Hocu li i ove godine kada dođem na more gledati te oči zelene pogledom da vrate mi sne.
Žanamari Lalić

More je sve. Ono pokriva 7 desetina zemljine površine. Ono odiše čistoćom I zdravljem. Ono je beskrajna pustinja, gdje čovjek nije nikada usamljen, jer se osjeća da život ključa na svim stranama.
Jules Verne

I sanjam plavo more i uzdahe naše.
Duško Kuliš

Citati iz filma "Tri metra iznad neba"


"Pretvaraćemo se da zapravo nikada ništa nije ni bilo, okretati glavu jedno od drugog kada se sretnemo, a oboje ćemo duboko u sebi znati, da se nije trebalo ovako završiti“

"Iznenada shvatiš da se sve završilo. I tada u tom trenutku shvatiš da se sve dešava jednom u životu. Nikada više nećeš imati osećaj da si tri metra iznad neba“

"Ljudi žele da se zaljube, ali ne i ja, jer me na kraju ostave i povrede“

"Nisam siguran šta je gore. Činjenica da mi nedostaješ Ili to što ne mogu povodom toga ništa da uradim?“

"Upoznao sam te slučajno. I taj dan, kad sam te video, odmah sam znao da si ona prava“

"Nije pošteno, zahtevam sretan kraj“

"- Mrzim tipove kao što si ti... - Misliš neodoljive?“

"Znači prostak sam, zver, nasilnik, ali bi ipak da te poljubim“

"Ne mogu, nekada mislim da nikada neću naći nekoga nalik njemu“

"Da li si videla onaj talas? Duplo više od njega me plaši pomisao da ću se jedan dan probuditi, a da ti nećeš biti tu“

“Dan prolazi.Prolazi na nekom mjestu gdje si i tada shvataš da ne želiš da budeš nalik nekome iz svoje okoline...Čak ne želiš biti ni ti.Samo želiš da zbrišeš...Otjerati sve dođavola.I,iznenada se desi...Nešto neočekivano...Tada znaš da će se stvari promijeniti...I,promijenile su se...Od tada,ništa više neće biti isto...Nikad...I,kada se desi-znaćeš...“

„Izgubio sam te među ljudima,obožavao sam te i prezirao te...U suštini,dobro znaš,da u najtežim trenucima imaš,unutar duše,palog anđela...Koji nas sjedinjava.I kada osvane novi dan,obećavaš da ćeš se promijeniti,ali-posustaćeš...Boli te cijelo tijelo,tražićeš me čak u paklu,jer znaš da sam kao ti.Sve što osjećam prema tebi samo ovako mogu iskazati...“

"Savršeno dobro razumijem zašto je vaša supruga zabrinuta...Jer je vaša kćerka sa tipom koji je stalno na motoru.Šeta se okolo...Ne osvrće se na vrijeme,i ne obraća pažnju na okolinu...Ali,iznenada se pojavi osoba,koja te smiruje...Sa kojom lebdiš...I,kada lebdiš,shvataš stvari...Sitne stvari...Tvoja kćerka me naučila da budem strpljiv...To me čini da se dobro osjećam..."

„Uvijek postoje trenuci kad vam se putevi razilaze.Svako bira svoj put,nadajući se da će se,na kraju,putevi spojiti.Sve više-tvoj put je uži...Ništa strašno...Stvoreni smo jedno za drugo...Ona je tamo...Ali,na kraju se desi samo jedno-dolazi prokleta hladnoća...“

Citati iz romana "Derviš i smrt"


"Četrdeset mi je godina ružno doba: čovjek je još mlad da bi imao želja a već star da ih ostvaruje. Šteta što nemam deset godina više pa bi me starost čuvala od pobuna ili deset godina manje pa bi mi bilo svejedno. Jer trideset godina je mladost, to sad mislim, kad sam se nepovratno udaljio od nje, mladost koja se ničega ne boji, pa ni sebe."

"Čovjek nije drvo, i vezanost je njegova nesreća, oduzima mu hrabrost, umanjuje sigurnost. Vežući se za jedno mjesto čovjek prihvata sve uslove, čak i nepovoljne, i sam sebe plaši neizvjesnošću koja ga čeka. Promjena mu liči na napuštanje, na gubitak uloženog, neko drugi će zaposjesti njegov osvojeni prostor, i on ce počinjati iznova. Ukopavanje je pravi početak starenja, jer je čovjek mlad sve dok se ne boji da započinje. Ostajući, čovjek trpi ili napada. Odlazeći, čuva slobodu, spreman je da promijeni mjesto i nametne uslove. Kuda i kako da ode?"

"Kasno je, sjećanja, uzalud se javljate, beskorisne su vaše nemoćne utjehe i podsjećanja na ono što je moglo da bude, jer što nije bilo, nije ni moglo da bude. A uvijek izgleda lijepo ono što se nije ostvarilo."

"Mi smo ničiji. Uvijek smo na nekoj međi, uvijek nečiji miraz. Vjekovima mi se tražimo i prepoznajemo, uskoro nećemo znati ko smo. Živimo na razmeđu svjetova, na granici naroda, uvijek krivi nekome. Na nama se lome talasi historije kao na grebenu. Otrgnuti smo, a neprihvaćeni. Ko rukavac što ga je bujica odvojila od majke pa nema više ni toka, ni ušća, suviše malen da bude jezero, suviše velik da ga zemlja upije. Drugi nam čine čast da idemo pod njihovom zastavom jer svoju nemamo. Mame nas kad smo potrebni a odbacuju kad odslužimo. Nesreća je što smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i nećemo iz nje, a sve se plaća pa i ova ljubav. Svako misli da će nadmudriti sve ostale i u tome je naša nesreća. Kakvi su ljudi Bosanci? To su najzamršeniji ljudi na svijetu, ni skim se istorija nije tako pošalila kao sa Bosnom. Juče smo bili ono što danas želimo da zaboravimo, a nismo postali ni nešto drugo. S nejasnim osjećajem stida zbog krivice i otpadništva, nećemo da gledamo unazada, a nemamo kad da gledamo unaprijed. Zar smo mi slučajno tako pretjerano meki i surovi, raznježeni i tvrdi. Zar se slučajno zaklanjamo za ljubav kao jedinu izvjesnost u ovoj neodređenosti, zašto? Zato što nam nije svejedno. A kad nam nije svejedno znači da smo pošteni. A kad smo pošteni, svaka čast našoj ludosti!"

"Mlade djevojke zamišljaju život i vjeruju riječima. Starice se boje smrti i s uzdahom slušaju o raju."

"Nada je svodilja smrti, opasniji ubica nego mržnja."

"Nezadovoljstvo je kao zvijer, nemoćna kad se rodi, strašna kad ojača."

"Ništa nemam osim uvjerenja da sam častan, ako i to izgubim, biću ruševina."

"Pa u tome i jeste sve - vraćati se. S jedne tačke na zemlji čeznuti, polaziti i ponovo stizati."

"Bez te tačke za koju si vezan, život nije odlaženje i vraćanje - nego lutanje."

"Smatrao sam dužnošću i srećom da sebe i druge čuvam od grijeha. I sebe, uzalud je kriti. Griješne misli su kao vjetar, ko će ih zaustaviti. U čemu je pobožnost, ako nema iskušenja koja se savladavaju? Čovjek nije Bog, i njegova snaga je baš u tome da suzbija svoju prirodu, tako sam mislio... Sad o tome mislim drukčije... Svijet mi je odjednom postao tajna, i ja svijetu, stali smo jedan prema drugome, začuđeno se gledamo, ne raspoznajemo se, ne razumijemo se više..."

"Smiješno je možda, bio sam čovjek s onim od juče i hoću da budem čovjek s ovim od danas, drukčijim, možda i suprotnim ali me to ne buni jer čovjek je promjena a zlo je ako ne poslušamo savjest kad se javi."

"Smrt je jekin, sigurno saznanje, jedino za šta znamo da će nas stići. Izuzetka nema, ni iznenađenja, svi putevi vode do nje, sve što činimo to je priprema, za nju, priprema čim zakmečimo udarivši čelom o pod, uvijek je bliže, nikad dalje. Pa, ako je jekin, zašto se čudimo kad dođe. Ako je ovaj život kratak prolazak što traje samo čas, ili dan, zašto se borimo da ga produžimo dan ili čas. Zemaljski je život varljiv, vječnost je bolja."

"Trebalo bi ubijati prošlost sa svakim danom što se ugasi. Izbrisati je, da ne boli. Lakše bi se podnosio dan što traje, ne bi se mjerio onim što više ne postoji. Ovako se mješaju utvare i život, pa nema ni čistog sjećanja ni čistog života."

"Kunem se vremenom, koje je početak i završetak svega, da je svako uvijek na gubitku."

"Nisam htio da jedem, ni da pijem, odbio sam kad me nudila, htio sam da budem drugačiji od ostalih, zato sam bio isti."

"Na šta god da se odlučim, morat ću da učinim ja, sam. Bilo da oprostim, bilo da namirim."

"Živi ništa ne znaju. Poučite me, mrtvi, kako se može umrijeti bez straha, ili bar bez užasa. Jer, smrt je besmisao, kao i život."

"Otvorio sam knjigu nasumce i naišao na pricu o Aleksandru Makedonskom. Car je, prica se tu, dobio na poklon divne posude od stakla. Poklon mu se veoma svidio, a ipak je sve polupao. - Zašto? Zar nije lijepo? - pitali su ga. - Baš zato - odgovorio je on. - Toliko su lijepe, da bi mi bilo teško da ih izgubim. A vremenom bi se jedna po jedna razbijala, i ja bih zalio više nego sad. Prica je naivna, a opet me zaprepastila. Smisao je gorak: covjek treba da se odrece svega što bi mogao da zavoli, jer su gubitak i razocarenje neizbjezni. Moramo se odreci ljubavi, da je ne izgubimo. Moramo uništiti svoju ljubav, da je ne unište drugi. Moramo se odreci svakog vezivanja, zbog moguceg zaljenja."

"Ljubav je valjda jedina stvar na svijetu koju ne treba objašnjavati ni tražiti joj razlog. Pa ipak to činim, makar samo zato da još jednom pomenem čovjeka koji je unio toliko radosti u moj život."

"(...)Ali nikad ne znamo šta izazivamo u drugom čovjeku riječju koja za nas ima sasvim određeno značenje i zadovoljava samo našu potrebu."

''Smešno je možda, bio sam čovek s onim od juče i hoću da budem čovek s ovim od danas, drukčijim, možda i suprotnim, ali me to ne buni, jer čovek je promena, a zlo je ako ne poslušamo savest kad se javi.''

''Lepa reč je kao lepo stablo, koren mu je duboko u zemlji, a grane se pod nebo uzdižu.''

''Duša može često da održi telo, ali telo dušu nikad; ona posrće i gubi se sama.''

''Teško će se sporazumeti dva čoveka koja misle različito. Lako će se sporazumeti dva čoveka koja misle.''

''Kunem se vremenom, koje je početak i završetak svega, da je svako uvek na gubitku.''

''Četrdeset mi je godina, ružno doba: čovek je još mlad da bi imao želja, a već star da ih ostvaruje.''

''Ljubav je valjda jedina stvar na svetu koju ne treba objašnjavati ni tražiti joj razlog.''

''Mrtve treba sahraniti, zbog sebe.''

''Zašto se smatra da su knjige pametne ako su gorke?''


Citati o snijegu


Mnogi ljudi vole snijeg. Ja mislim da je snijeg nepotrebno zamrzavanje vode.

Genij je Afrikanac koji sanja o snijegu.

Sunce je ukusno, kiša osvježava, vjetar nas učršćuje, snijeg je uzbudljiv; zaista, ne postoji nešto poput lošeg vremena, samo različite vrste dobrog vremena.

Savjet je poput snijega - što nježnije pada, to se duže zadrži, te dublje uroni u misli.

Eskimi imaju pedeset dvije riječi za snijeg, jer mi je on jako važan u životu. Isto toliko riječi bi moralo biti vezano i za ljubav.

Snježna guska ne treba kupanje da bi bila bijela. Isto tako, ni ti ne trebaš biti nešto drugo osim ti lično.

Korupcija je poput kugle snijega; jednom kada se zakotrlja, samo može postajati veća.

Dobiti jedan inč snijega je kao dobiti 10 centi na lutriji.

Mi gradimo kipove od snijega, a onda plačemo kada se oni počnu topiti.

Odmaranje na svojim zaslugama je poput odmaranja dok hodaš kroz snijeg. Začas ti se zamrači um i umreš u snu.

Snijeg je jako usamljen, ili da tako kažemo - dovoljan samome sebi. Ne postoji nijedno drugo vrijeme na svijetu kada se čini da je cijeli svijet sastavljen samo od jedne stvari.

Snijeg i adolescenija su jedini problemi koji nestanu ukoliko ih ignorišeš dovoljno dugo.

Jedan od najboljih razloga za imati djecu je da je to jedan od najboljih načina da se na najbolji način podsjetiš na neuporedive radosti snijega.

Bilo je dana kada sam bio sasvim bez vatre, kada sam jeo sirovo smrznuto meso i kada sam topio snijeg u svojim ustima zbog vode.

Januar nam donosi snijeg koji čini da naša stopala i prsti svijetle.

Ponekad sam znao naići na dijelove snijega na planinskim vrhovima u kasnom maju ili junu. Postoji nešto jako u pronalaženju snijeg u sred ljeta.

Odrastao sam misleći o snijegu kao o luksuzu koji moraš posjećivati.

Bio čist kao led i bijel kao snijeg, ipak nećeš izbjeći kleveti.

Ako tako među nama ne desi se nikad ništa, uvijek će mi draga ostati duša tvoja kao snijeg čista.

Mi smo kao stabla drveća u snijegu. Ona prividno stoje na površini snijega, i reklo bi se da se mogu pomjeriti kad ih čovjek lako udari. Ne, to nije moguće, jer ona su čvrsto povezana s tlom. Ali gle, čak je i to samo prividno.

Snijeg služi za snjegovića San je za to da se spava Jaje služi za pilića A šeširu služi glava Suza služi da se plače Da nazebu služe uši Usta služe za kolače A peć služi da se puši.

Odlaziš,čak i to činiš na profinjen način.U sobi tišina,samo neka pjesma na radiju,dopola izgorjela svijeća,a vani vrve pahulje snijega..

Dani se vuku, a godine jure čekaš jutro da otjera tugu i sve je više linija od snijega sve više želiš pobjeći od svega.

Što se grudva više kotrlja snijegom to se više oblikuje.Tako i čovjek dok se kotrlja životom.

Ako nismo zajedno po aprilskoj gazili travi sačekaćemo zajedno prve mirise snijega.

Bolje bi bilo da nismo budili snijeg iz sna djetinjeg, da nismo srebrne jelenske rogove šumom lomili.

Opet na snijeg miriše noćas je tuge najviše. Hodam po ledenim ulicama, a one još pamte sve o nama.

Kao snijeg, snijeg i vatra kao smijeh, smijeh i vatra ti i ja to smo sada ti si htijela kraj.

Ipak te dozivam nekad kad kiša pada na snijeg jer samo ja znam da voda topla voda otapa led.

Samo trebaš svjetlo kad je mrak,sunce ti nedostaje samo kada padne snijeg.

Mojim životom led je vladao,a u srcu snijeg je padao želio sam naći mir.

Zima je. Utopli se. Debelim ćebadima. Velikim džemperima. Vrućim napicima. Toplim rečima. Dugim zagrljajima. Iskrenim osmesima. Probudi toplinu u sebi i njom zagrej (svoj) svet.

Sjedila je na krevetu i gledala kroz zamagljeni prozor. Vani je bilo jako hladno. Bilo je hladno i oko njenog srca. Jedino što ju je grijalo bila je šalica vrućeg čaja. Sjetila se, znate. Sjetila se njega i svega što su imali. Zanemarila je onu suzu koja joj je skliznula niz lice, pravila se da je jaka. Uvjeravala je sebe da ga je preboljela, a duboko u sebi je znala da će još mnoge zime prolaziti i da će ga se uvijek sjećati uz suze i hladnoću oko srca…

Zima je oduvijek bila njezino omiljeno godišnje doba. Možda zato jer je poput nje, hladna i pomalo sebična. Nikad nije dopuštala da joj se neko suviše približi. A zapravo je ona nježna i krhka poput pahuljice. Slomi se na sitnicama.

Voljela je zimu, decembar i ovu hladnoću. Voljela je, jer samo to joj je ostalo od njega, ostalo da podsjeća na ono što je bilo, a kao da nije. Sama zima opisivala je njeno stanje. Poželjna, ali hladna. Takva je postala posle njega.

Nedostaje mi snijeg. Ne zbog zime, već zbog koraka ljudi koji su otišli.

U vrijeme sijanja uči, u vrijeme žetve podučavaj, a u vrijeme zime uživaj.

U dubini zime sam napokon shvatio da se u meni krije nepobjedivo ljeto.

Nikada ne možeš dobiti previše zime u zimi.

Ljudi me pitaju šta radim zimi kad nema bejzbola. Reći ću vam šta radim - buljim u prozor čekajući proljeće.

Ljudi ne primjete ni ljeto ni zimu kada su sretni.

Osmijeh je sunce koje tjera zimu sa čovječijeg lica.

Volim zimu i jesen, kada se može osjetiti koštana struktura pejzaža. Nešto leži ispod i cijela priča se ne pokazuje.

Kao što je sigurno da će proljeće slijediti zimu, tako će i prosperitet i ekonomski porast uslijediti nakon recesije.

U škotskoj postoje dva godisnja doba - juni i zima.

Nijedna zima ne traje vječno; nijedno proljeće ne preskoči svoj red.

Postoje samo dvije sezone - zima i bejzbol.

Zima nije godišnje doba. Ona je okupacija.

Mi se držimo svojih mišljenja kao da sve zavisi od njih. Međutim, naša mišljenja nemaju trajnost; poput jeseni i zime koji postepeno prolaze.

Borovi ostaju zeleni tokom zime, a mudrost tokom nedaća.

U zimu se razvodim, a u jesen se udajem. Prošlo je već petnaest godina otkako se udajem svake godine.

Pišite o zimi tokom ljeta.

Duško Radović citati


Žena mora biti žena non- stop. Jer se nikad ne zna kad muževi mogu postati muškarci.

Nemojte ovisiti o onome čega nema. Pravite se kao da imate i nešto drugo.

Unesite u monotoniju i mrtvilo nečijeg života malo svoje neozbiljnosti, neodgovornosti i lošeg ukusa.

Subotom odlazimo na groblje da žalimo jedni druge.

Imati prijatelja, to znači pristati na to da ima ljepših, pametnijih i boljih od vas. Tko to ne može prihvatiti- nema prijatelja.

Tko želi da je stalno u pravu, mora često mijenjati mišljenje.

Ispunite život ženom i djecom. Brže će vam proći.

Tko se umije radovati- ima se čemu radovati.

Žena je kao zima, ima dobre i loše strane. Dobre strane joj se vide, a loše osjećaju.

Sunce, bijelo i hladno kao petodinarka, kotrlja se nebeskom nizbrdicom. Tko ga nađe- njegovo je.

Ima žena koje vole samo svoje muževe. Nisu ništa posebni ti muževi, već te žene.

Danas će biti lijepo svima onima koji ne traže mnogo.

Nitko ne vjeruje lijepim ženama. Suviše su lijepe da bi bile vjerne. Takav je slučaj i sa pametnim muškarcima.

Ne trčite za ženama da se ne sudarite sa onima koji od njih bježe.

Neki mijenjaju nove godine kao mala djeca pelene. Čim u jednoj godini urade onu stvar, odmah traže novu i čistu godinu.

Za sve što niste mogli recite da niste htjeli.

Prije nego što popravite svijet, popravite česmu u svom stanu. Svijet bi bio mnogo sretniji i ljepši kad bi svatko samo popravio česmu ili makar zube.

Nije zdrava ona pamet koja mnogo zna, a malo može.

Sunca nema. Ono, izgleda, čeka limun, koga također nema.

Lišće se umorilo i stari. Ono se naživjelo svog malog i skromnog života.

Ako vam ne ide škola- udajte se. Ako ne možete naći posao- rodite dijete. Manji problemi se uspješno rješavaju većim.

Zakon kaže da su muž i žena u bračnoj zajednici ravnopravni. A to se može i ljepše reći: Povećajte svoje obaveze kako ne biste ugrožavali prava drugih.

Brak ne može biti cilj.

Bogatite svoj zajednički život, borite se za raznovrsnost života, budite realni i odmjereni kad određujete svoje ciljeve i želje, jaki i uporni kad ih trebate ostvarivati.

Budite ljubomorni, ne jedno na drugo, već na svoj brak. Čuvajte ga i branite od svih iskušenja, smatrajte ga dragocjenim za svoju sudbinu i sreću.

Netko je jutros obuvao cipele drškom kašike za juhu, pa se odjednom sjetio- otkad nije pojeo ništa kuhano i toplo! U zamagljene oči navirala su mu sjećanja na majku, djetinjstvo, na one žute i tople juhe, na one tanke, guste i slatke rezance, na svečanu zvonjavu kašika u dubokim i punim tanjurima… Rasplakao se naš sugrađanin u polumraku antrea i nekoliko vrelih suza kanulo je u davno ohlađenu i zaboravljenu kašiku.

Zašto se ulične korpe za otpatke ne podignu na visinu koševa za košarku? Bila bi to provokacija kojoj nitko od naše košarkaške nacije ne bi odolio. Koševi bi bili puni, a grad čist.

Jučer je jedan roditelj zavapio na roditeljskom sastanku: Dajte mi dobro dijete, pa ćete vidjeti kakav sam ja otac!

Prije nego što krenete tražiti sreću, provjerite– možda ste već sretni. Sreća je mala, obična i neupadljiva i mnogi je ne mogu vidjeti.

Ako smo se jednom iskreno zakleli, ne moramo se stalno zaklinjati. Što se više i češće zaklinjemo, sve smo sumnjiviji.

Naivni postavljaju pitanja ali ne vidimo šta imaju od toga. Bolje žive oni koji nisu u pravu.

Tako nam i treba. Dok nismo priznavali da ima problema, nismo ih morali ni rešavati.

Vreme prolazi, starimo i odlazimo polako. Najpre smo izgubili četvrtog za poker, pa trećeg za preferans, pa drugog za domine i tabliće. Ostali smo samo i sad otvaramo pasijans da vidimo šta će biti sa nama.

Prazna je kuća bez žene. Ako žene nema u kući, nema ko drugi da bude u njoj.

Ko prvi devojci, njegova devojka. Ko poslednji devojci, njegova žena.

Nemojte živeti sto godina, jer će vam deca tada imati po sedamdeset i osamdeset godina i tek tada nećete znati šta da radite s njima.

Budite ponosni, branite svoje dostojanstvo. Nemojte zavisiti od onoga čega nema. Pravite se kao da imate i nešto drugo.

Žene ne žele ravnopravnost sa muškarcima - to nije ništa - već sa drugim ženama.

Pokloni su retki i jeftini. Sve ostalo je podmićivanje.

Šta je besplatno? Samo ono što je najveće, najlepše i najvažnije.

Budni su oni koji vole. Još spavaju oni koji su voljeni.

Da li bi ljudi mogli biti bolji? Mogli bi, ali niko neće prvi da počne. Svi imaju loša iskustva. Nismo li se malo puta zaklinjali da ćemo biti bolji? I neki stvarno postanu bolji, pa ispadaju naivni. Jer su oni drugi postali još gori.

Niko nema više od jednog života. Ali ima mnogo onih koji, pored svoga, troše i nekoliko tuđih života.

Naše malo može biti mnogo za one koji nemaju nimalo.

Nemojte biti sebični. Udelite malo svojih žena i muževa onima koji ih nemaju.

Jutros se Sava opet ulila u Dunav. Dunav u Crno more. Crno more u Sredozemno more. Sredozemno more u Atlanski okean, a vi opet ne znate šta ćete sami sa sobom.

Život prolazi, a mi ne znamo šta bismo s njim. Mrzi nas ili ne umemo da živimo. Najradije bismo ga ustupili nekom drugom i uživali gledajući kako je lep naš život kad ga drugi žive.

Napravite malu domaću promaju, otvorite prozore i vrata, proterajte iz kuće novembarski smog, decembarske praznične mirise, januarsku čamotinju – nebeski sprej donosi nam mladi, sveži vazduh sa snežnih karpatskih njiva.

Juče je neko našao ono što nije tražio. Ono što je on tražio našao je neko drugi.

Pre nego što krenete da tražite sreću, proverite – možda ste već srećni. Sreća je mala, obična i neupadljiva i mnogi ne umeju da je vide.
Vi vredite samo onoliko koliko ste drugima potrebni.

Tako je malo ljubavi među ljudima. Ko ume da voli, ne bi trebalo ništa drugo da radi.

Imati prijatelja, to znači pristati na to da ima lepših, pametnijih i boljih od vas. Ko to ne može da prihvati – nema prijatelja.

Volite se i kad niste zajedno, to je prava ljubav. Ko ume da se voli samo kad je zajedno, taj ne pravi pitanje sa kim je.

Za život je potrebno malo. Za nesrećan život traži se mnogo više.

Vi kažete da život muči vas, a mi mislimo da vi mučite, mrcvarite i ponižavate život.

Ko ume da se raduje – ima čemu da se raduje.

Dobra je svaka muka koja nas povezuje i loše je svako dobro koje nas razdvaja.

Mame, rađajte deci sestre, jer sestre postaju tetke, a tetke su najlepši, nezamenjivi dar svakom detinjstvu.

Mlade vaspitačice u beogradskim obdaništima pričaće deci i ovog jutra bajke. To su setne priče o tome – šta se stalno dešava princezama, a nikad vaspitačicama.

Deco, možete misliti kakav je život kada je od kolevke pa do groba najlepše đačko doba.

Ima velike sirotinje među našom decom, kojoj, sem para, roditelji ništa nisu mogli dati.

Volite svoju decu i kad su kriva, jer će ih život kažnjavati i kad nisu.
Tucite svoju decu čim primetite da počinju da liče na vas.

Blago babama i dedama koji imaju unuke. Teško nama koji imamo decu.

Lepše je biti nečija baba nego samo baba.

Bolje nam je bilo dok smo sami bili deca nego sad kad imamo decu. Deca su bezobrazna i nezahvalna.

Juče je jedan roditelj zavapio na roditeljskom sastanku: „Dajte mi dobro dete, pa ćete videti kakav sam ja otac!“

Dobro je imati oca i majku, ali je još bolje imati ćaleta i kevu. Svi očevi i majke masiraju svoju decu i iživljavaju se na njima, ali se samo sa ćaletom i kevom može iskreno razgovarati o tome.

Lakše bismo vaspitavali decu kada bi ona imala samo uši, a ne i oči.

Mladi moraju da žive noću – beže iz dana koji su okupirali njihovi očevi i dedovi.

O svakome se može govoriti loše, samo je potreban povod.

Samo siromašni znaju da ima i siromašnijih od njih. Bogati vide samo bogatije od sebe.

Nije zdrava ona pamet koja mnogo zna, a malo može.

Mnoge žene mogle bi mnogo i lepo da vole, ali nemaju koga. Svi se prave da su već voljeni, sramota ih je da priznaju da nisu.

U životu je dovoljno biti pametan samo dva puta: kad birate zanimanje i bračnog druga. Ko oba puta promaši, mora biti pametan celog života.

Ženama je potreban samo mali znak, nagoveštaj, jedan mig, nevidljiv detalj, sitan povod, a zatim sve rade same: vole, pate, nadaju se, maštaju i plaču.

Žene vole da vole, a manje im je važno koga će voleti. A muškarci vole da su voljeni, ali bi hteli da biraju ko će ih voleti.

Ne trčite za ženama da se ne sudarite sa onima koji od njih beže.

Niko ne veruje lepim ženama. Suviše su lepe da bi bile verne. Takav je slučaj i sa pametnim muškarcima.

Hrabri muškarci treskaju vratima kad dolaze u kuću, a kukavice samo kada odlaze.

Da je vaša žena nešto vredela, udala bi se za nekog drugog, ne bi čekala vas.

Fudbal okuplja dve vrste muškaraca: one koji nemaju devojke i one koji imaju žene.

Ko želi da je stalno u pravu, mora često da menja mišljenje.

Da li je lakše misliti ili pisati? Teško je, verovatno, i jedno i drugo. S tim što misliti ne morate, od mišljenja niko ne živi, a od pisanja mnogi.

Pre nego što popravite svet, popravite česmu u svom stanu. Svet bi bio mnogo srećniji i lepši kad bi svako samo popravio česmu ili makar zube.

Ako vam se neka ptica posere na glavu, obrišite se diskretno i pravite se ludi, kao i uvek kada su vas posrali.

Više čujemo jedni druge nego što se razumemo.

Ako vam ne ide škola, udajte se. Ako ne možete da nađete posao, rodite dete. Manji problemi se uspešno rešavaju većim.

Ateisti ne moraju biti pošteni. Nema Boga koji bi za njih bio nadležan.

Za razliku od doktora nauka, seljaci imaju više znanja nego stručne spreme.

Dragan Nikolić citati


Politika je kao gluma, stvar iskrenosti kroz koju dolaziš do istine. Ako je postulat u glumi da sve što radiš na sceni mora da ti se veruje, tako je i sa političarima. Kada gledam političare na televiziji, naročito u skupštini, lepo vidim ko laže. Nekima čak ni glumačka karijera ne bi pomogla da bi im se poverovalo. To nema veze sa ispunjenim ili neispunjenim obećanjima, već se lepo vidi da ni sami ne veruju u to što govore.

Nikoga ne vučem za rukav, ali tražim poštovanje, isto ono koje imam sa onima sa kojima radim.

Sam po sebi sam epoha.

Jednostavan sam u stvarnom životu.

Ne razvodite se preko novina, ne šaljite poruku partneru preko novina, pronađite svoju intimu.

Sebi nikada nisam dozvolio da mislim da sam najbolji ili na neki način veliki. Mislim da je to svojstvo budala-verovati da si neko drugi.

Živeo sam u istom kraju sa Ciganima, ne pravim socijalne razlike, da li je neko siromašan ili bogat, crn ili beo.

Gluma je prikupljanje pažnje na sebe.

Borba. Ne predati se. Zašto. I kome?

Ti, nemoj da vređaš, ja sam šlager pevač!

Prva ti je gore levo, druga dole desno, treća… ma ne treba ti više, idi iza mene, gledaj šta ja radim.

Počeo rat bre, piz*a ti materina!

Sram te bre bilo, švalerašu jedan, znaš sram te bre bilo!

E neću da idem u tu banju za popišure, pa kud puklo da puklo!

Neću više da pijem tvoju kafu i da pušim tvoje cigarete. U ovoj zemlji svi kradu majku im j****. Kad ima love za šljam ima da bude i za mene, svako otima kako ume, ja umem samo ovako.

Idemo dalje, plakali smo pa šta nije zabranjeno ni vojnicima…

Živeo sam u istom kraju sa Ciganima, ne pravim socijalne razlike, da li je neko siromašan ili bogat, crn ili beo.

Author Info (Documentation)